• Steći stručnost u radu s EntreComp okvirom: Okvir poduzetničkih kompetencija predstavlja najsnažniji i najpouzdaniji model za obrazovanje i osposobljavanje u području poduzetničkih sposobnosti.
• Steći nove ideje za prilike u području NKB: Ovaj obrazovni modul usmjeren je na prvi stup područja osposobljavanja prema EntreCompu: IDEJE I PRILIKE. Čitatelji mogu pronaći nove, zanimljive izvore inspiracije za vrednovanje svog poslovanja u području NKB.
• Steći kompetencije za ponovno poticanje inovacija u NKB: U posljednjem dijelu ovog obrazovnog modula čitatelji će se upoznati s praktičnim znanjem koje mogu isprobati kako bi unaprijedili svoju svijest o kreativnim resursima za NKB.

Još 2016. godine, Zajednički istraživački centar Europske komisije objavio je službeni Europski okvir za poduzetničke kompetencije. 

Okvir je razvijen u bliskoj suradnji s Glavnom upravom za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje, a danas predstavlja najveći međunarodni napor u definiranju poduzetništva kao kompetencije na „zajednički prihvaćen” način.

Činjenica da je poduzetništvo određeno kao „kompetencija“, a ne kao „profesija“, ima posebne implikacije na konkretnu primjenu i vrednovanje ovog okvira na razini EU.

Okvir je, naime, osmišljen tako da može biti od velike koristi ne samo pokretačima start-upova i budućim poduzetnicima, nego i prosječnim građanima, budući da EntreComp obrađuje prilike za cjeloživotno učenje u puno širem smislu, počevši od osjećaja za inicijativu, samostalnosti, etičkog razmišljanja i mnogo više.

U tom smislu, EntreComp širi svoj doseg daleko izvan područja poslovanja, ekonomije i poduzetništva, stvarajući konkretne društvene učinke čak i u područjima aktivnog građanstva, inkluzije i zapošljivosti.

Prvi začeci EntreComp-a sežu daleko prije 2016. godine.

Krajem 2006., Službeni list Europske unije objavio je ključnu preporuku Europskog parlamenta i Vijeća Europe namijenjenu svim državama članicama, s posebnim naglaskom na osiguravanje ključnih kompetencija za sve, kao dio njihovih strategija cjeloživotnog učenja.

Nacionalne strategije trebale su se uskladiti s „Okvirom ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje“, kako je u početku opisano u samom strateškom dokumentu.

Okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje

Okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje bavio se u osnovi s četiri glavna područja interesa:

1. Identifikacija i vrednovanje kompetencija/vještina za osnaživanje ljudi (npr. zapošljivost, socijalna uključenost, aktivno građanstvo) u gospodarstvima i društvima temeljenima na znanju.

2. Podrška državama članicama u osiguravanju učinkovitosti i utjecaja nacionalnih obrazovnih kurikuluma, uz istodobno olakšavanje prijelaza mladih ljudi na tržište rada te poticanje daljnjih mogućnosti osposobljavanja za starije osobe i odrasle radi prekvalifikacije, unaprjeđenja vještina, profesionalnog razvoja i socijalne uključenosti.

3. Pružanje referentnog modela na europskoj razini za nacionalne dionike, stručnjake u području obrazovanja i krajnje korisnike kako bi se proširila zajednička osnova prepoznatljiva bez obzira na geografski kontekst primjene.

4. Rad na obrazovnim programima i programima osposobljavanja za 2010. te pružanje okvira za daljnje povezane aktivnosti.

Politički okvir EntreCompa: Osjećaj za inicijativu i poduzetništvo

Na temelju tih ciljeva, Parlament i Vijeće predložili su osam ključnih kompetencija na koje se odnosi okvir cjeloživotnog učenja:

Na temelju trećeg ključnog područja interesa okvira cjeloživotnog učenja (tj. pružanje referentnog modela na europskoj razini), danas postoje još dva glavna okvira za obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje:

Za razliku od DigCompa (Okvir digitalnih kompetencija za građane), koji Europska komisija putem Zajedničkog istraživačkog centra periodično revidira, EntreComp nakon svoje objave nije prošao značajne promjene u pogledu strukture i sadržaja.

Ipak, valja spomenuti dvije zanimljive i relevantne naknadne publikacije, objavljene 2018. i 2020.:

Publikacija EntreComp u akciji objavljena je dvije godine nakon prvog izdanja okvira i namijenjena je kao svojevrsni priručnik za dionike u području obrazovanja i osposobljavanja kako bi mogli primijeniti EntreComp u svom operativnom kontekstu.

Sadrži detaljne smjernice o okviru i njegovim mogućnostima u pogledu ponovljive primjene i prijenosa u obrazovna okruženja – osnovno i srednje obrazovanje, ekosustave visokog obrazovanja, strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) te obrazovanje odraslih te obuhvaća vrlo raznoliku skupinu ciljnih korisnika.

Osim toga, EntreComp u akciji navodi velik broj inicijativa provedenih na razini EU i među državama članicama, a koje je Europska komisija odabrala kao studije slučaja za njegovu primjenu. Korisnici mogu iskoristiti iskustva drugih kako bi pronašli najbolje prakse i dodatne izvore inspiracije.

EntreComp ima mnogo prednosti, a jedna od njih zasigurno je činjenica da se okvir može primijeniti neovisno o ciljnoj industriji ili društvenom kontekstu.

Redefiniranjem poduzetništva, okvir se potencijalno može primjenjivati u svim područjima društva, uključujući nematerijalnu baštinu i kulturu.

Profesionalci koji djeluju u tim sektorima mogu se osloniti na EntreComp kako bi samostalno procijenili i evaluirali svoje profesionalne kompetencije s ciljem da budu učinkovitiji i djelotvorniji u svojim aktivnostima, zadacima i ukupnim rezultatima – drugim riječima, da budu “poduzetniji”.

U ovom konkretnom kontekstu usredotočit ćemo se na planiranje i provedbu poslovnih ideja, i to promatrajući jedan specifičan aspekt EntreCompa: IDEJE I PRILIKE.

Podsjećajući na sedmu kompetenciju iz okvira cjeloživotnog učenja koju preporučuju Europski parlament i Vijeće, strateški dokument donosi daljnju razradu osjećaja za inicijativu i poduzetništvo.

Komentari navode da se sama srž ove kompetencije odnosi na sposobnost prepoznavanja dostupnih prilika za osobne, profesionalne i/ili poslovne aktivnosti, uključujući i „šire“ teme koje čine kontekst u kojem ljudi žive i rade.

Deset godina kasnije, ova se sposobnost povezuje s 15 ključnih kompetencija raspoređenih u tri glavna područja osposobljavanja (vidi sljedeći slajd):

Detaljnije, prijašnji „Osjećaj za inicijativu i poduzetništvo” sada je predstavljen kroz: 

→ 3 područja osposobljavanja…

   →  …od kojih svako uključuje pet kompetencija…

   → ukupno 60 tema unutar svih kompetencija (što ta kompetencija znači u praksi)

   → koje se mogu procjenjivati na temelju 8 razina stručnosti…

   → …što rezultira s 442 ishoda učenja

Područja osposobljavanja prema EntreComp-u i kompetencije koje su s njima povezane

U kontekstu posljednje cjeline ovog modula usredotočit ćemo se na prvo područje osposobljavanja iz okvira EntreComp.

Proći ćemo kroz svaku kompetenciju i svaku njezinu temu kako bismo pomogli ciljnoj skupini da usvoji novi osjećaj za inicijativu koji počinje kritičkim promišljanjem o novim kreativnim prilikama za nematerijalnu kulturnu baštinu.

Za dodatne uvide u druge teme kompetencija korisnicima se preporučuje pogledati dio D publikacije EntreComp u akciji (stranica 178).

Prepoznati, stvoriti i iskoristiti prilike

Prepoznavanje i stvaranje prilika podrazumijeva razvijanje kritičkog pogleda na okolno okruženje, uz sposobnost primjene različitih pristupa za stvaranje vrijednosti za organizaciju.

Prilike nisu isključivo usmjerene na ostvarivanje dobiti jer se u smislu EntreCompa prilike shvaćaju i kao društveno, kulturno i gospodarsko okruženje na kojem se može kapitalizirati kako bi se stvorile koristi i pozitivni ishodi za zajednicu kojoj se pripada.

Metodologija bi trebala biti vrlo analitična, praktična i usmjerena na ciljeve. Ipak, ljude se snažno potiče na eksperimentiranje s vlastitom kreativnošću i lateralnim razmišljanjem kako bi bili bolje pripremljeni za poticanje inovacija i razvoja, s društvenim i gospodarskim povratom za sve uključene strane.

Usredotočiti se na izazove

Osjećaj za inicijativu i poduzetnički duh ne moraju nužno biti povezani s prilikom na kojoj se može graditi… s druge strane, mogu se pojaviti kao odgovor na izazove (npr. gospodarske, društvene ili kulturne).

U slučaju prilika, poduzetnici pronalaze kreativna/inovativna rješenja koja dodatno jačaju i razvijaju intrinzični potencijal same prilike.

U slučaju izazova, poduzetnici pronalaze kreativna/inovativna rješenja koja ograničavaju i sprječavaju negativne posljedice koje bi iz samog izazova mogle proizaći ako se on ne riješi na pravovremen i ispravan način.

Na kraju, poduzetnici s dalekovidnom vizijom sposobni su pretvoriti izazove u prilike kako bi dodatno valorizirali društveno-gospodarski i kulturni ekosustav u kojem djeluju.

Otkrivati potrebe

Prema definiciji, “potrebe” se nalaze između prilika i izazova, ovisno o njihovoj specifičnoj prirodi i razmjeru.

Najčešće, poduzetnici potrebe tretiraju kao prilike jer imaju jedinstvenu sposobnost obraditi to neotkriveno područje interesa novim, sofisticiranim, privlačnim i korisniku pristupačnim rješenjima. Otkrivanje potreba zahtijeva dubinsku analizu tržišta/sektora/industrije, što je uobičajeno u okviru marketinških alata.

Općenito, poduzetnici svakodnevno traže nezadovoljene potrebe koje mogu pokriti svojom ponudom prije (i bolje) od bilo kojeg drugog konkurenta na tržištu.

Konkurentska prednost mnogih poduzeća i velikih organizacija leži u činjenici da su bili “prvi pokretač” u određenom sektoru, pri čemu su preuzeli rizik eksperimentiranja s nepoznatim, bez mogućnosti oslanjanja na tuđa iskustva i dobre prakse primijenjene u istom kontekstu.

Analizirati kontekst

Bez obzira na podrijetlo i “korijene” poduzetničke inicijative (prilike, izazovi, potrebe), stvaranje vrijednosti za organizaciju i ljude koji je okružuju prije svega je pitanje prihvaćanja kulture koja je otvorena te vrlo osjetljiva i spremna reagirati na unutarnje slabosti i vanjske prijetnje.

Definiranje snaga i prilika relativno je jednostavno u usporedbi s prethodne dvije kategorije, budući da analiza prijetnji i slabosti suočava poduzetnike s njihovim strahovima i uobičajenim pristranostima, koje se često podcjenjuju ili potpuno zanemaruju.

Vješte analize konteksta u potpunosti uzimaju u obzir mezo-, mikro- i makro-razinu okruženja, uz veliku pozornost detaljima, ali i “široj slici” koja proizlazi iz njihovih sinergija i međusobnih povezanosti.

Biti znatiželjan i otvoren

Važno je ne prestati postavljati pitanja. Znatiželja ima vlastiti razlog postojanja. Čovjek ne može ne osjetiti strahopoštovanje kada promišlja o misterijima vječnosti, života, o čudesnoj strukturi stvarnosti. Dovoljno je svakoga dana pokušati shvatiti tek djelić te tajne.

Albert Einstein

Poduzetnici nikada neće moći pronaći nove načine za stvaranje vrijednosti iz prilika, izazova i potreba ako nisu spremni otvoriti se okolnom okruženju.

Odvoji malo vremena da se upoznaš s novim „pop” trendovima za koje su ljudi strastveno zainteresirani, s onime što potiče interes tvoje referentne zajednice te, općenito, s onime što se događa oko tebe…

Razviti ideju

Naša vrsta stara je oko 200.000 godina. U našem je DNK pronalaziti alternativna i inovativna rješenja kako bismo napredovali i razvijali se kao živa bića.

Od otkrića kotača do osvajanja svemira, nikada nismo prestali razvijati nove ideje kako bismo proširili horizonte svojih prilika.

Poduzetništvo se temelji na testiranju, pilotiranju i potvrđivanju novih ideja radi stvaranja vrijednosti kako bi se održao tehnološki i društveni razvoj naših zajednica. Na tom putu ideje će ponekad propasti, ali ne kao prijetnja, već kao prilika da se dobije vrijedan povratni odgovor i ključne naučene lekcije koje izgrađuju vještine, stručnost i samopouzdanje.

Nisam dvije tisuće puta pogriješio praveći žarulju; jednostavno sam pronašao tisuću devetsto devedeset devet načina kako se žarulja ne bi trebala napraviti

Thomas Edison

Definirati probleme

Kaže se da ste samim poznavanjem prirode problema već na pola puta do njegova rješenja.

Poduzetnici ne mogu osmisliti inovativna rješenja za nepoznate probleme – moraju biti potpuno svjesni “s čim imaju posla” prije nego što pristupe odgovarajućim protumjerama. Svako pogrešno shvaćanje temeljnog fenomena može rezultirati skupim gubitkom vremena i resursa.

Vrlo je važan i pristup koji poduzetnici primjenjuju kako bi riješili “problem”. Problemi i izazovi pojavljuju se u obliku 3D prizme, pri čemu svaka ploha ima svoja svojstva koja, kada se zbroje, doprinose složenosti fenomena.

Sustavno razmišljanje protulijek je za svaku potencijalnu pogrešnu procjenu koja bi mogla navesti poduzetnike da skrenu s puta prema najprikladnijem i najcjelovitijem rješenju.

Oblikovati vrijednost

U posljednje vrijeme “design thinking” čini se vrlo učestalim pojmom među akademskom zajednicom i stručnjacima.

U svojoj najjednostavnijoj definiciji, design thinking odnosi se na kognitivne, tehničke i strateške procese/zadatke koji dovode do oblikovanja/inženjeringa infrastruktura, proizvoda i usluga.

Design thinking može se primijeniti i na “ideje koje stvaraju vrijednost”. Referentni model za design thinking, kojim se mnogi nadahnjuju, predložio je Design Thinking Lab sa Sveučilišta Stanford (poznat i kao d.school)

Izvor: https://dschool.stanford.edu/

Biti inovativan

U literaturi i praksi vrlo je uobičajeno govoriti o četiri glavne vrste inovacija:

1. INKREMENTALNA: najčešći oblik inovacije koji se može uočiti. Sastoji se od već poznatih tehnologija – primijenjenih na već poznata tržišta – ali ažuriranih novim značajkama i karakteristikama.

2. DISRUPTIVNA: disruptivne tehnologije nisu toliko česte kao inkrementalne, ali su i dalje vrlo prisutne. Sastoje se od novih tehnologija primijenjenih na već poznata tržišta.

3. ARHITEKTURALNA: arhitektonske tehnologije nešto su sofisticiranije u usporedbi s inkrementalnima i disruptivnima, budući da ovaj koncept podrazumijeva primjenu i iskorištavanje postojećih tehnologija na novim tržištima, kako bi se iskoristile ekonomije razmjera, raznolikosti i iskustva.

4. RADIKALNA: inovacija prema definiciji. Nove tehnologije primijenjene na nova tržišta.

Zamišljati

Kako neki kažu, mašta je važnija od znanja…

Postoji bezbroj načina na koje se mašta primjenjuje na poduzetništvo i upravljanje poslovanjem. Mašta obuhvaća mnoge kompetencije i teme uključene u EntreComp.

Pojedinačno gledano, mašta se može tumačiti kao sposobnost:

Prepoznati vrijednost ideje

Ova faza predstavlja “prodajnu točku” poslovne ideje i ponude vrijednosti.

Poduzetnici mogu govoriti o svojoj organizaciji na način koji kod drugih stvara snažan osjećaj entuzijazma. Ova vježba pripovijedanja zapravo ima vrlo značajne učinke, primjerice kada poduzetnici osobno susretnu važne javne dionike i/ili privatne investitore.

Vrijednost ideja počiva na tome kako te ideje mogu generirati vrijednost – za organizaciju i za sve uključene (npr. zaposlenike i društvo u cjelini).

Profitabilnost organizacije ne određuje njezinu krajnju vrijednost: poslovni model je taj koji, oblikujući i valorizirajući ponudu organizacije, doprinosi njezinim rezultatima, mjerenima kroz učinkovitost procesa, uspješnost postignutih rezultata i društvene koristi.

Dijeliti i zaštititi ideje

Teoretski gledano, kompetenciju je moguće razložiti na dva dijela – jedan za “dijeljenje” i jedan za “zaštitu”:

Ponašati se etično

Etika je sveprisutan pojam u upravljanju poslovanjem. Ne postoji nijedna funkcija ili dimenzija poduzetništva koja se može odvojiti od etike. U ovom kontekstu, etičko razmišljanje podrazumijeva djelovanje u skladu s moralnim načelima, stavljajući ih čak ispred bilo koje logike usmjerene na ostvarivanje dobiti.

Procesi donošenja odluka vođeni etikom uvijek će prevladati nad razmišljanjem vođenim isključivo prihodima. Danas su rasprave usmjerene na društvenu odgovornost poduzeća relevantne više nego ikad, budući da društva postaju sve osjetljivija na mnoge različite društvene teme:

itd.

Procijeniti učinak

Danas je vrlo uobičajeno da organizacije jednom godišnje, uz “tradicionalne” godišnje financijske i ekonomske izvještaje, podnose i svoj društveni izvještaj.

Društveni izvještaj podnosi se na dobrovoljnoj osnovi i valorizira napore organizacije u pogledu društvene odgovornosti i ekološke održivosti. Ovim dokumentom poduzetnici javnosti stavljaju na raspolaganje dokaz svoje predanosti rješavanju društvenih pitanja koja mogu biti od posebnog interesa za treće strane i javne dionike.

Na taj način organizacija daje dokaz svoje usklađenosti s vrijednostima koje aktivno promiče. S druge strane, društveni izvještaj potvrđuje pouzdanost i vjerodostojnost organizacije u očima javnosti te stvara vrlo pozitivne učinke na njezinu reputaciju.

Biti odgovoran

Ovo je usko povezano s procjenom učinaka budući da odgovornost poduzetnika jača izravne kanale komunikacije sa skupinama dionika koje bi mogle biti zainteresirane za održivost i društvenu odgovornost organizacije.

Rezultat toga je jačanje odnosa temeljenog na povjerenju, koji olakšava razmjenu informacija i uzajamnu transparentnost, bilateralnu suradnju i pouzdanost.

Poduzetnici su potpuno svjesni implikacija koje proizlaze iz razlike između rezultata, učinka i utjecaja te su sposobni prepoznati na koju se razinu njihove aktivnosti i izazovi odnose.